Jane Austen - Zamak Lesley i Lady Susan
Matilda i ja i dalje živimo
odvojene od ljudskoga roda u našem starom i trulom dvorcu koji se nalazi dvije
milje od Pertha na strmoj izbočenoj stijeni odakle se pruža širok pogled na
grad i njegovu krasnu okolicu. No premda smo na osami, daleko od gotovo cijeloga
svijeta - jer ne posjećujemo nikoga osim M'Leodovih, M'Kenzijevih,
M'Phersonovih, M'Cartneyevih, M'Donaldovih, M'kinnonvih, M'lellanovih,
M'kayovih, Macbethovih i Macduffovih - mi nismo ni zlovoljne ni nesretne; baš
naprotiv, nikada nije bilo živahnijih, ugodnijih ni duhovitijih djevojaka od
nas; nijedan sat u danu ne pada nam teško.
Čitamo, radimo, šećemo, a
kad se zamorimo od tih poslova, olakšamo si duše živahnom pjesmom, dražesnim
plesom, nekom zgodnom dosjetkom ili duhovitim razgovorom. Zgodne smo, draga
moja Charlotte, vrlo zgodne, a najveće naše savršenstvo je u tome što smo svih
svojih savršenstava potpuno nesvjesne.
No zašto
ti toliko pišem o sebi! Radije ću ti reći još koju riječ u pohvalu naše drage
male nećakinje, nedužne Louise, koja se upravo slatko smiješi odmarajući se na
sofi u blagom snu. Drago je biće tek navršilo dvije godine; no lijepa je kao da
su joj dvadeset dvije, razumna kao da su joj trideset dvije, a razborita kao da
su joj četrdeset dvije. Kako bih te u to uvjerila, moram te obavijestiti da ima
vrlo dobar ten i zgodne crte lica, da već zna prva dva slova abecede, i da
nikad ne trga svoje haljine... 
Nema komentara:
Objavi komentar