U dalekoj prošlosti kada je čovjek spoznao da med može koristiti kao
hranu, već tada je počeo razmišljati kako će pčele bolje iskoristiti.
Počeo ih je naseljavati u razne primitivne prostore od kamena, zemlje,
drveta, slame, pruća itd. To su sigurno bili i začeci današnjih
savremenih košnica. Tada je čovjek znao samo za med a do njega je
dolazio nehumanim načinom toj. gušenjem pčela.
Oduvijek je u narodu bilo inovatora. Bilo ih je i među pčelarima. I tada kao i danas težilo se boljim rješenjima. Pronalazak pokretnog rama u košnici i konstrukcija centrifuge za med spadaju među najveće izume u pčelarstvu. Od tada nehumano gušenje pčela u cilju oduzimanja meda, počinje da se smanjuje.
Na raznim stranama svijeta počele su se izrađivati košnice specifične za pašne prilike, klimatske uslove, stepen razvijenosti pčelarstva, tradicionalne navike i običaje, itd. Sva ta raznolikost sigurno je za svaku pohvalu. jer je svaki izum vodio korak naprijed prema olakšanom radu u pčelarstvu.
Zainteresovanost pojedinih naučnika da počnu pratiti život i rad pčela, odnosno da ulaze u srž njihovog života i rada kako u najprimitivnijoj košnici, tako i u košnici sa pokretnim sačem, postaje sve veća. Na osnovu praćenja i zapažanja rada pčela i svih njihovih aktivnosti košnice su postepeno usavršavane.
Najviše napretka u radu donio je izum košnice tipa nastavljača i to sa istom dimenzijom rama u plodištu i medištu. Početkom sarad-nje medu pčelarima i inovatorima iz ove oblasti u cijelom svijetu, prekinuto je dugogodišnje lutanje u izradi raznovrsnih košnica. U današnje vrijeme taj broj je sveden na mali broj tipova košnica.
Samo stalnom edukacijom pčelara i javnim oglašavanjem rezultata njihovog rada, moguće je kod potrošača stvoriti povjerenje u proizvode od meda i njihovom uticaju na zdravlje. Na taj način bi se povećala prodaja pčelinjih proizvoda.
Na početku trećeg milenijuma sve se više priča i piše o proizvodnji ekološki zdrave hrane. Pčelinji proizvodi u većini slučajeva sve više pronalaze svoje mjesto kao hrana ali i kao lijek kada je to neophodno. Humana i narodna medicina zajedno sa pčelinjim proizvodima daju dobre rezultate u liječenju mnogih bolesti. Za pčelinje proizvode sve više se počinje interesovati farmaceutska industrija, industrija slatkiša, kao i druge grane gdje se industrijski šećer može i treba zamijeniti sa medom. To pčelarstvu daje nadu u budućnosti da može više i brže da se razvija kao i veće iskorištavanje još neiskorištenih pašnih terena.
Danas amatersko, profesionalno i komercijalno BiH pčelarstvo polah-ko prolazi kroz fini filter. Opstaju samo pčelari koji imaju: iskustvo, znanje, pasioniranu strast, volju za saradnjom, poštenje i ljudskost. Ustvari samo oni koji u sebi nose pčelarsku etiku. Bez nje se dugovječno ne može naprijed. Tako je svugdje u svijetu pa zašto da i mi budemo izuzetak.
Kada ovo počnete primjenjivati na svojim pčelinjacima bićete zadovoljni zbog vašeg skromnog doprinosa unapređenju našeg pčelarstva. Kada ovo postignete postepeno zaboravljajte iscrpljujuće prazne priče o pčelarstvu koje primijenjene u praksi daju poražavajuće rezultate na pčelinjacima.
Oduvijek je u narodu bilo inovatora. Bilo ih je i među pčelarima. I tada kao i danas težilo se boljim rješenjima. Pronalazak pokretnog rama u košnici i konstrukcija centrifuge za med spadaju među najveće izume u pčelarstvu. Od tada nehumano gušenje pčela u cilju oduzimanja meda, počinje da se smanjuje.
Na raznim stranama svijeta počele su se izrađivati košnice specifične za pašne prilike, klimatske uslove, stepen razvijenosti pčelarstva, tradicionalne navike i običaje, itd. Sva ta raznolikost sigurno je za svaku pohvalu. jer je svaki izum vodio korak naprijed prema olakšanom radu u pčelarstvu.
Zainteresovanost pojedinih naučnika da počnu pratiti život i rad pčela, odnosno da ulaze u srž njihovog života i rada kako u najprimitivnijoj košnici, tako i u košnici sa pokretnim sačem, postaje sve veća. Na osnovu praćenja i zapažanja rada pčela i svih njihovih aktivnosti košnice su postepeno usavršavane.
Najviše napretka u radu donio je izum košnice tipa nastavljača i to sa istom dimenzijom rama u plodištu i medištu. Početkom sarad-nje medu pčelarima i inovatorima iz ove oblasti u cijelom svijetu, prekinuto je dugogodišnje lutanje u izradi raznovrsnih košnica. U današnje vrijeme taj broj je sveden na mali broj tipova košnica.
Samo stalnom edukacijom pčelara i javnim oglašavanjem rezultata njihovog rada, moguće je kod potrošača stvoriti povjerenje u proizvode od meda i njihovom uticaju na zdravlje. Na taj način bi se povećala prodaja pčelinjih proizvoda.
Na početku trećeg milenijuma sve se više priča i piše o proizvodnji ekološki zdrave hrane. Pčelinji proizvodi u većini slučajeva sve više pronalaze svoje mjesto kao hrana ali i kao lijek kada je to neophodno. Humana i narodna medicina zajedno sa pčelinjim proizvodima daju dobre rezultate u liječenju mnogih bolesti. Za pčelinje proizvode sve više se počinje interesovati farmaceutska industrija, industrija slatkiša, kao i druge grane gdje se industrijski šećer može i treba zamijeniti sa medom. To pčelarstvu daje nadu u budućnosti da može više i brže da se razvija kao i veće iskorištavanje još neiskorištenih pašnih terena.
Danas amatersko, profesionalno i komercijalno BiH pčelarstvo polah-ko prolazi kroz fini filter. Opstaju samo pčelari koji imaju: iskustvo, znanje, pasioniranu strast, volju za saradnjom, poštenje i ljudskost. Ustvari samo oni koji u sebi nose pčelarsku etiku. Bez nje se dugovječno ne može naprijed. Tako je svugdje u svijetu pa zašto da i mi budemo izuzetak.
Kada ovo počnete primjenjivati na svojim pčelinjacima bićete zadovoljni zbog vašeg skromnog doprinosa unapređenju našeg pčelarstva. Kada ovo postignete postepeno zaboravljajte iscrpljujuće prazne priče o pčelarstvu koje primijenjene u praksi daju poražavajuće rezultate na pčelinjacima.
