U romanu Zov divljine svoje je doživljaje s Aljaske pretopio u priču u kojoj se ljudi i psi bore za opstanak u potrazi za plemenitim metalom.
U velikoj kući u dolini Santa Clare živio je pas Buck. Bila je to
veličanstvena životinja. Živio je ugodnim životom. Prijevarom jednog
sluge Buck je prodan nekom nepoznatom čovjeku. Neznanac ga je ukrcao u
vlak te ga odveo daleko od njegova doma. Bucka su ponovno prodali.
Njegov novi vlasnik bio je vladin službenik koji je prevozio poštu
između udaljenih mjesta Aljaske. Tamo je Buck susreo snijeg i vrlo niske
temperature. Vukao je saonice sa ostalim psima, prevozeći poštu. Budući
da je bio hrabar uspio je izboriti mjesto na čelu zaprege. Opet je
promijenio gospodare. Novi gospodari nisu bili upoznati sa tjeranjem
zaprege sa saonicama. Mučili su izmučene pse. Kod Johnove kolibe zaprega
se zaustavila. Buck je bio iznemogao. Zaprega je krenula dalje, ali su
se utopili u jezeru. Buck je ostao živjeti s Johnom. Čuvao ga je, pazio i
njegovao, a pas mu je uzvraćao ljubav. Jednom mu je zgodom spasio
život. Zahvaljujuci Bucku John je na okladi zaradio tisuću dolara.
John i njegovi prijatelji kupili su tim novcem pribor za kopanje zlata.
Krenuli su u divljinu u potragu za zlatom. Pronašli su zlato, a za to vrijeme su se psi odmarali. Buck je na tom mjestu osjetio zov divljine.
Nešto ga je vuklo sve dublje i dublje u šumu. Taj osjećaj ga je
udaljavao od njegovog najdražeg gospodara Johna. Otišao je u šumu i tamo
je upoznao mlađeg vuka. U njemu se propudio nagon za lovom, te je
ulovio losa. Dok je bio u šumi logor su napali indijanci te ubili Johna.
Kad se Buck vratio i vidio što se desilo napao je indijance, a ovi su
se razbježali od straha. Buck je bio tužan i sam. Na jezero je stigao
čopor vukova, a Buck im se je pridružio.
Nema komentara:
Objavi komentar